Poraz od Norveške u osmini finala označio je još jedan bolan kraj brazilskog nastupa na Svjetskom prvenstvu. Reprezentacija koja je desetljećima predstavljala sinonim za nogometnu izvrsnost ponovno nije uspjela opravdati očekivanja, a rana eliminacija samo je nastavak negativnog trenda koji traje već više od dva desetljeća.

Od posljednjeg osvojenog naslova svjetskog prvaka 2002. godine Brazil je tek jednom stigao do polufinala Svjetskog prvenstva. Posebno zabrinjava činjenica da u tom razdoblju nije uspio pobijediti nijednu europsku reprezentaciju u nokaut fazi natjecanja. U utakmicama najvećeg uloga Brazil je redovito podbacivao, a ovogodišnje prvenstvo nije bilo iznimka.

Upravo zato Brazilski nogometni savez odlučio je napraviti veliki zaokret i angažirati Carla Ancelottija. Trofejni talijanski stručnjak trebao je donijeti stabilnost, iskustvo i pobjednički mentalitet, no očekivani preporod nije se dogodio.

Godine bez jasnog plana

Iako će dio kritika sasvim sigurno biti usmjeren prema Ancelottiju, najveći dio odgovornosti ipak snosi Brazilski nogometni savez.

Godinama su čelnici Saveza odbijali angažirati renomiranog stranog stručnjaka te su povjerenje nastavili davati domaćim trenerima. Najduže je na klupi ostao Tite, no tijekom njegova mandata potrošene su najbolje godine Neymara i generacije koja je bila građena oko njega.

Kako se Neymarova generacija postupno osipala, Savez nije imao jasan plan za budućnost. Smjenjivali su se izbornici kratkog vijeka, eksperimentiralo se sa stilom igre i reprezentativnim kadrom, a dugoročna strategija gotovo da nije postojala. Dolazak Ancelottija na kraju je djelovao kao pokušaj brzog rješenja problema koji se gomilaju godinama.

Brazil više nema nekadašnju širinu kvalitete

Jedan od najvećih problema ove reprezentacije jest kvaliteta kadra. Brazil i dalje proizvodi vrhunske pojedince, ali više nema dubinu talenta kakvu je imao u prošlosti.

To se posebno vidi na pojedinim pozicijama. Na bekovima igraju Danilo i Douglas Santos, obojica stariji od 30 godina i daleko od svjetske klase kakvu su nekada predstavljali Roberto Carlos, Cafu ili Dani Alves u najboljim danima.

U veznom redu najveći teret i dalje nosi Casemiro, no on je na zalasku karijere i više ne može pokrivati prostor kao nekada. Zbog toga velik dio odgovornosti za organizaciju igre pada na Bruna Guimaraesa.

Probleme su dodatno pogoršale ozljede. Rodrygo je otpao prije početka turnira, tijekom natjecanja ozlijedio se i Raphinha, a kontroverznom se pokazala i Ancelottijeva odluka da iz reprezentacije izostavi Joaa Pedra, najboljeg strijelca Chelseaja prošle sezone.

Taktički problemi koji su došli na naplatu

Kadrovski nedostaci odrazili su se i na igru Brazila. Momčad tijekom turnira nije uspjela pronaći ravnotežu ni u napadu ni u obrani.

Jedan od najvećih problema bio je visoki presing. Brazil nije uspijevao konstantno pritiskati protivnike jer se Vinicius Junior često nije dovoljno uključivao u obrambene zadatke. Kada prvi val presinga nije funkcionirao, protivnici su lako izlazili iz pritiska i stvarali višak na sredini terena.

Screenshot 1. Vinicius ne sužava prema sredini zbog čega Raphinha ne stiže blokirati dodavanje nakon čega Maroko postiže pogodak.

Posljedica takvog pristupa bila je manja kontrola utakmica. Brazil je rjeđe osvajao loptu u opasnim zonama, a istovremeno je sve više vremena provodio bez posjeda. Najbolji primjer bio je dvoboj protiv Norveške u kojem su Brazilci imali svega 34 posto posjeda lopte.

Drugi veliki problem bila je obrambena tranzicija. Casemiro više nema potrebnu pokretljivost za pokrivanje velikog prostora, bekovi su često ostajali previsoko postavljeni, a stoperski dvojac nije mogao sam zatvoriti sve nastale rupe.

Grafike nacrtane u ONCE SPORT aplikaciji: Iskoristite kupon “ppanalyst” za 10% popusta na sve ONCE SPORT Licence

Screenshot 2. Japanski veznjak Sano lako prolazi pokraj nemoćnog Casemira u sredini i postiže pogodak.

Takvi problemi ponavljali su se tijekom cijelog prvenstva i na kraju su skupo koštali Brazil.

Ancelotti nije riješio ono što traje godinama

Dovođenje jednog od najuspješnijih trenera u povijesti nogometa trebalo je predstavljati početak novog razdoblja za Brazil. Međutim, pokazalo se da ni Ancelotti ne može samostalno riješiti probleme koji se gomilaju godinama.

Naravno, ni talijanski stručnjak nije ispunio očekivanja. Njegove odluke oko sastava i taktičke postavke često su bile predmet kritika. Ipak, fokusiranje isključivo na izbornika bilo bi pogrešno.

Brazil se već dugo nalazi u krizi identiteta. Nema jasnu dugoročnu viziju razvoja reprezentacije, nema kvalitetu kakvu je imao u zlatnim generacijama, a rezultati na najvećim natjecanjima iz godine u godinu potvrđuju da je riječ o sustavnom problemu.

Novo ispadanje sa Svjetskog prvenstva zato nije izolirani neuspjeh, nego još jedan dokaz da Brazil mora pronaći novi smjer. Ako se želi vratiti među najbolje reprezentacije svijeta, promjene će morati biti mnogo dublje od same promjene izbornika.

Autor: Mateo Aračić