Donosimo analizu možda i najbolje tranzicijske ekipe na turniru.
Povratak Turske na Svjetsko prvenstvo nakon 24 godine nije završio onako kako su se navijači nadali. Australija je slavila s 2:0 i priredila jedno od najvećih iznenađenja prvog kola, a glavna figura susreta bio je Patrick Beach koji je svojim obranama potpuno izluđivao turske napadače.
Australija je do vodstva stigla u 27. minuti kada je Nestory Irankunda postao najmlađi strijelac u povijesti australske reprezentacije na svjetskim prvenstvima. Konačnih 2:0 postavio je Connor Metcalfe u drugom poluvremenu i tako potvrdio veliku pobjedu svoje reprezentacije.
Taktički pristup obje momčadi
Australija je utakmicu započela u formaciji 5-4-1, koja se u fazi napada transformirala u 3-4-3. Krilni igrači Jordan Bos i Jacob Italiano imali su važnu ulogu u zatvaranju bokova, dok su Irankunda i Metcalfe čekali prilike za brze tranzicije i kontranapade.
S druge strane, Turska je igrala u sustavu 4-2-3-1 s Hakanom Çalhanoğluom kao glavnim organizatorom igre. Ideja turske igre bila je kroz posjed lopte stvarati višak u sredini terena te preko bekova širiti australsku obranu.
Popovićev niski blok kao ključ pobjede
Ključ australskog uspjeha bila je obrambena organizacija. Izbornik Tony Popović postavio je momčad u izrazito kompaktan niski blok koji je Turskoj stvarao velike probleme tijekom cijelog susreta.
Australija se branila u vrlo čvrstoj formaciji 5-4-1, a razmak između vezne i obrambene linije bio je minimalan. Takva organizacija gotovo je potpuno neutralizirala Ardu Gülera i Hakana Çalhanoğlua, koji nisu imali dovoljno prostora za kreiranje opasnih situacija između linija.
Turska je veći dio utakmice kružila oko australskog bloka, ali bez konkretnog učinka. Velik broj napada završavao je ubačajima s bokova, no australski stoperski trio predvođen Harryjem Souttarom dominirao je u zračnim duelima i bez većih problema čistio opasne situacije.
Kako je Australija kažnjavala visoku obranu Turske
Dok je Turska kontrolirala posjed lopte, Australija je strpljivo čekala prilike za kontranapade. Posebno važnu ulogu imao je Nestory Irankunda koji je često ostajao visoko i široko postavljen kako bi napadao prostor iza Ferdi Kadıoğlua.
Upravo je takav način igre doveo do prvog pogotka. Nakon osvojenog posjeda Australija je brzo izašla iz obrambenog bloka, a Irankunda je iskoristio veliki prostor iza turske obrane te individualnom akcijom matirao vratara za vodstvo od 1:0.
Problem Turske: previše posjeda, premalo dubine
Iako je Turska imala tehničku nadmoć i veći posjed lopte, njezina napadačka igra često je bila predvidljiva. Nedostajalo je utrčavanja iza posljednje linije obrane, a cirkulacija lopte bila je prespora da bi ozbiljnije narušila strukturu australskog bloka. Istovremeno, Arda Güler često je ostajao bez dovoljne podrške suigrača pa nije mogao u potpunosti iskoristiti svoju kreativnost.
Australija je svjesno dopuštala turskim stoperima i veznim igračima posjed na sigurnoj udaljenosti od gola, ali je agresivno zatvarala prostor u završnoj trećini terena. Zbog toga su Turci velik broj akcija završavali ubačajima koje su Souttar i ostatak obrane rutinski rješavali bez većih problema.
Metcalfeova ključna uloga
Dok je najveći dio pozornosti bio usmjeren prema Irankundi, Connor Metcalfe odradio je možda i najvažniji taktički posao u australskoj momčadi.
Bez lopte pomagao je zatvarati unutarnje koridore i ograničavati prostor turskim kreativcima, dok je u fazi napada konstantno napadao prostor koji je ostajao iza turskih veznih igrača. Njegov pogodak za 2:0 u 75. minuti savršeno je pokazao vrijednost takvog kretanja. U trenutku kada se Turska potpuno otvorila tražeći izjednačenje, Metcalfe je utrčao iz drugog plana u slobodan prostor i riješio pitanje pobjednika.
Autor: David Medur