Brentford više nije samo “mali klub”
Brentford posljednjih sezona više ne pripada skupini klubova koji se u Premier ligi samo bore za ostanak. Momčad koju vodi Keith Andrews razvila se u ozbiljno organiziran kolektiv s jasnim taktičkim identitetom, sposoban konkurirati ekipama koje financijski i individualno stoje daleko iznad njih. Upravo zato danas nisu daleko od plasmana u europska natjecanja.
Andrews je stigao bez velike reputacije i medijske pompe, ali je vrlo brzo pokazao jasnu ideju razvoja momčadi. Umjesto kopiranja najvećih klubova, dodatno je unaprijedio ono po čemu je Brentford već bio poznat — disciplinu, organizaciju i intenzitet.
Evolucija nakon Thomasa Franka
Za razliku od Thomasa Franka, koji je Brentford izgradio kroz izrazito organiziran tranzicijski nogomet i direktan pristup, Andrews je momčadi dodao veću razinu kontrole u posjedu.
Brentford danas djeluje mirnije pod pritiskom, sigurnije u progresiji kroz sredinu terena i taktički fleksibilnije protiv različitih protivnika. I dalje su agresivni i vertikalni, ali sada uz veću stabilnost i bolju pozicijsku organizaciju.
Build up i kontrola prostora
Brentford gradi igru od zadnje linije šireći svoje centralne bekove vrlo široko kako bi otvorili prostor u sredini. Vezni igrači spuštaju se dublje i nude dodatne opcije za dodavanje, čime momčad lakše izlazi pod pritiskom.
Veliku ulogu u tome imaju Yehor Yarmoliuk i Mathias Jensen, koji se često spuštaju između stopera i bekova kako bi stvorili brojčanu nadmoć u prvoj fazi build upa. Takvim kretanjem Brentford može mirno prenijeti loptu prema naprijed i ubrzati cirkulaciju kada se otvori prostor.
Ono što ih čini posebno zanimljivima jest činjenica da ne ovise o samo jednom modelu progresije. Krilni igrači često ulaze prema sredini, dok bekovi napadaju oslobođeni prostor na boku i stvaraju dodatnu širinu. Andrewsova momčad konstantno pokušava manipulirati protivničkom strukturom i stvarati višak u određenim zonama terena.
Direktna igra i tranzicija
Iako vole kontrolirani posjed, Brentford nema problem igrati ni direktnije. Često koriste duge lopte prema Igoru Thiagu, koji svojim fizičkim profilom služi kao referentna točka u napadu.
Njegova sposobnost zadržavanja lopte omogućuje Brentfordu osvajanje druge lopte i brzo uključivanje veznih igrača u tranziciju. Upravo je tranzicija jedno od njihovih najopasnijih oružja. Nakon osvajanja lopte Brentford vrlo brzo napada prostor dok protivnička obrana još nije organizirana.
Tu najviše dolazi do izražaja Andrewsova ideja vertikalnog i direktnog nogometa, gdje je cilj što prije doći do završne zone.
Defenzivna struktura i identitet momčadi
Defenzivno Brentford najčešće igra u formaciji 4-4-2, pri čemu ostaju vrlo kompaktni i zatvaraju centralne prostore. Protiv kvalitetnijih protivnika često prelaze u 5-3-2, dodatno smanjujući prostor između linija.
Možda je upravo to najveća vrijednost ovog Brentforda — momčad nema potrebu dominirati posjedom kako bi kontrolirala utakmicu. Andrews je stvorio ekipu koja razumije prostor, ritam i trenutak utakmice.
U ligi u kojoj financijska razlika između vrha i ostatka nikada nije bila veća, Brentford pokazuje kako dobra organizacija, disciplina i jasna taktička ideja i dalje mogu približiti klub europskoj razini.
Autor: Mario Jakovljević