Svaka nogometna era dosad imala je neku identitetsku odrednicu. Bila je to jasna ideja igre
koja je nastala kao taktički odgovor na ono što je bilo prije nje.
Tako je sedamdesetih godina dominirao totalni nogomet Rinus Michels, desetak godina nakon njega pojavila se zonska obrana temeljena na idejama Arrigo Sacchi, a ulaskom nogometa u suvremeno doba dominantna paradigma postao je pozicijski nogomet temeljen na izgradnji napada od golmana i visokom presingu.
Takav stil nogometa najviše je proslavio Pep Guardiola, na temelju kojega je postao najbolji trener svijeta. Međutim, i era pozicijskog nogometa se polako približava svome kraju. Danas su momčadi brže i fizički moćnije nego ikad prije, sve je teže izigrati protivnički presing te se sve više momčadi odlučuje igrati direktniji nogomet.
Na takav zaokret u filozofiji odlučio se i Guardiola što se najbolje može vidjeti na primjeru njegovog Manchester City F.C..
Momčad građena za direktan nogomet
Proces izgradnje novog Manchester Citya započeo je dovođenjem profila igrača koji su prilagođeni direktnijem stilu nogomet. Počeo je dolaskom Haalanda, a kulminirao dolaskom Jeremyja Dokua, Savinha, Tijanija Reijndersa, Antoinea Semenya i drugih.
To su redom igrači koji su pravocrtno brzi, jaki u driblingu, mogu osvajati prostor s loptom u nogama ili bez nje. S njima na raspolaganju Guardiola je počeo sustavno graditi novi stil igre momčadi čiji vrhunac tek treba doći.
Promjena stila igre najbolje se vidi pogledom na brojke. Ako se trenutna sezona usporedi sa sezonom iz 2018/19 kada je ideja pozicijskog nogometa Pepa Guardiole u Manchester Cityu bila na svome vrhuncu i u kojoj je osvojen naslov prvaka Engleske sa rekordnih 100 bodova, vide se ogromne razlike.
U usporedbi sa tom sezonom, ove sezone posjed Manchester Citya se smanjio sa 68% na 58,9%, broj dodavanja po utakmici sa 622 na 503, a broj udaraca sa 18 na 14,2.
Isto tako, ove sezone Manchester City je odigrao 41 kontranapad u dosad odigranih 27 prvenstvenih utakmica što je 1,52 po utakmici, a u cijeloj sezoni 2018/19 ih je odigrao 26 što je 0,68 po utakmici.
To je najbolji indikatori promjene stila igre Manchester Citya. Igraju brže i direktnije, a fizičke karakteristike momčadi važnije su nego ikada prije.
Nova geometrija momčadi
Promjene su vidljive i na geometriji momčadi. Guardioline momčadi su oduvijek bile simbol geometrijski savršenih momčadi jer je svaki igrač zauzimao točno određenu zonu terena.
Ove sezone geometrija momčadi je drugačija. Kako napadi traju kraće jer se igra direktniji nogomet, nema više potrebe za savršenim pozicioniranjem igrača.
Kao primjer može se uzeti prikaz prosječnih pozicija igrača sa zadnje prvenstvene utakmice protiv Newcastlea. Na njoj se jasno vidi odmak od prijašnjeg stila. Veznjaci, krila i Haaland pozicionirani su u središnjoj zoni terena, a drugi napadač Marmoush je najistureniji igrač momčadi.
Prikaz prosječnih pozicija igrača u utakmici protiv Newcastlea
Očekivanja ostaju ista
Proces izgradnje novog stila igre zahtijeva strpljenje, no klubovi poput Manchester Citya ga u pravilu nemaju jer su očekivanja uvijek ista – dominantan nogomet i osvajanje trofeja.
Samim time, teško je predvidjeti hoće li ih novi stil igre ispuniti, no bez obzira na sve, ovakav zaokret u filozofiji nije jednostavan, pogotovo ne za nekoga poput Guardiole koji pozicijskom nogometu duguje sve što je postigao u karijeri.
Kako god proces na kraju završi, na tome mu treba odati priznanje.
Autor: Mateo Aračić